Pozdrav vjernim pratiocima!
Još jedan vikend Mosona je iza nas. Ispred nas su odlasci na zahode i psovanja pište i broja 14, i zašto, zašto sam morao staviti dvije žličice pište u gulaš…
As per usual, kombi je rentan (nevjerojatno kako ima naivnih ljudi koji nam daju novi kombi za male novce), ekipa sakupljena (Obo, DVS, Kiki, Darac, Marac, Maki, Kabaž(Skuki) i ja. Sale je došao gore iz Praga).
Šeširićima je započeta operacija otmice Kikija.
Kako MkGrunf asimilira svoje članove, tako je i resistance futile… Kloroform je bio backup plan.
Prije polaska.
Standardni protokol, rakija i piva, tri sata kasnije još u Hrvatskoj.
Jer je dokazano da kombi ide brže sa limenkom na anteni. Because science.
Veselje je bilo apsolutno nakon svake stanke za pišanje.
Eh da…Wilson 2.0.
Nekad smo i došli do Bratislave, prva je večer bila laganini. Riječ dana je bila kabaž.
Dan prvi Mosona.
Druga večer je bila udarna. Prije izlaska, debrief.
Moving along…
Izmučeni, ranjeni, jakna ukradena, fale pare, nema ključa od hotela ali nema ni predaje.
Jutro.
Kraj. Nema više. Fin. Do druge godine.
Evo vam malo i nekih maketa koje su me zanimale…
Pa-pa!
Matija
“Žene, pustite ih da maketare u miru” – Žuži Jelinek