Maketa koja je trebala završiti u zidu, i umalo jest. Sve što je moglo krenut po zlu, je krenulo. Murphy – jebi se ti i tvoji zakoni.

Tamiya, 1:24, rađeno za frendicu i jedini razlog zašto je završena. Zadovoljan sam sa unutrašnjosti i prostorom za motor (inače je rekla da bude jednostavno pa nisam nesto prčkao po interijeru, samo malo po motoru) ali ostatak majko mila. Nije ni pomoglo što sam izabrao candy boju za prvi auto ikad, Alcladov ruby red koji treba ići preko silver baze, i pretpostavljate, i u pravu ste, da je PITA. Imao sam sjeb nad sjebovima sa 2K lakom kad se zadnji sloj nije osušio jer sam se điberio i zamiješao manju količinu nego prije da uštedim i sjebao omjere. Sve je moralo ići dolje. Ali nije htjelo baš i kupalo se jaaaaaako dugo u UK ulju i izgleda da je to sjebalo plastiku jer sam imao dalje pizdarija sa njom.

Da ne piskaram, previše sam prtljao po njoj, prozori nisu sjeli kako spada, ima orange peel jer se nisam više usudio nista drkati po tome da ne uzjebem i to, nema dekala i tako.

Ali sam ju napravio. I na kraju krajeva izgleda fora.