Kutija je puna plastike, vrhunski odlivene i uredno spakirane! Ima i nešto multimedije: par komada aluminija (dvije vrste cijevi i cilindri izravnjača), lančići u dvije (predimenzionirane) veličine, vinilna crijeva hidraulike, tri granate i komadić pleha.

Da bi maketa bila potpunija, bogatija, točnija i kompliciranija, našao se i Eduardov set:

Kako upute nalažu, krenuo sam od cijevi sa sklopom zatvarača:

…i s kotačima prikolice koji su majstorski raskomadani, ali zato na kraju dosta dobro izgledaju:

Nastavio sam s dijelovima kolijevke:

…Na prikolici sam s blatobrana poskidao razne nosače jer idu Eduardovi (tu je bilo nešto rezanja, brušenja, kitanja, brušenja, kitanja i brušenja):

…i pripremio ovjes:

Blatobrani su pofarbani i zalijepio sam dekale s kojima je bilo malo problema. Od ovih dekala u obliku L, jedan je naopako napravljen, pa sam ga prerezao i ispravno zalijepio. Veći problem bio je taj da dekali nisu htjeli baš lako sjesti preko ovih ispupčenja, pa je trebalo puno solventa, a na kraju su malo i popucali pa sam ih pokrpao s drugim dekalima:

Većinom od pleha izradio sam žlijeb za punjenje:

Na topu sam nastavio izradom lafeta:

Pripremio sam fiksne-nosive krakove postolja:

…uz njih, naravno, i sklopive krakove:

Izrada četverokrakog postolja:

Nadogradnja prikolice (koristio sam samo manje lančiće jer su veći prepreveliki, a tamo gdje su trebali ići manji, stavio sam eduardov pleh):

Nazad na top!
– sklop izravnjača:

…pa opet malo prikolice!:

Eduardov sanduk za alat u tri koraka:

Alat s kojeg sam odbrusio dijelove nosača (jer idu Eduardovi):

Na topu slijedi izrada dijelova nišanskih sprava:

Dodao sam još i štit, i top je gotov:

Na prikolici još fale kolutovi s crijevima hidraulike, a s tim su i prikolice gotove!:

Do čitanja…!
😉