Krajem ljeta godine gospodnje, one prošle 2015, uhvatio sam se u koštac sa ovom ljepoticom zamamnih bokova, meni osobno najdražem relijašu grupe B, ne bi li pokušao od iznimno zahtjevnog kita u režiji model factory hiro-a, napraviti nešto posebno. Pet mjeseci kasnije, nakon nekih tristotinjak ulupanih sati, čudovište je rođeno.

Da se razumijemo, ovako kompleksnu maketu nisam nikada radio, toliko živaca, truda i volje, bez da sam izgubio motivaciju….mora da mi se stvarno sviđa ovo vozilo.

So let’s cut the crap.

Maketa….miljon dijelova, isto toliko dodanih riveta, žica, kevlara, bla bla bla, ništa ne paše, apsolutno ništa, svaki komad je trebalo brusit, čistit, pigat, pripasat, brusit, pripasat, pigat, ofarbat, brusit, pripasat i tako u nedogled.

Na kraju, sve je nekako sjelo, malo povuci potegni, ali sjelo je…

Boja je Zero Paint-ova bijela, dvokomponentni Glasurit preko nje, decali, pa opet lak, malo šmirglanja pa opet lak, pa poliranje…malo više zezanja, ali ovoliko mjerilo treba malo više laka.

Sve crno je u Gunzetovom crnom primeru, moje maketarsko otkriče, fenomenalno pokriva, ostavlja neki fini semi gloss, brzo se suši, odlična odlična zamjena za SG black.

Sve metalno je kao i uvijek Alclad

Sve se na maketi otvara ko na pravom bburago autiću, vrata, sve haube, prednja hauba u haubi, prozori bočni, baš ko pravi autić, jedino se ne vrte kotači i ne skreče volan…hebi ga, ne može sve.

Isto tako sve se može nazad i zatvorit kao na slijedećim slikama

II još malo close up-ova nekih detalja, neki, kao ove kopče po haubama, su me koštali vida i živaca

EE da i kad se sve otvori i zatvori može se opet otvoriti, evo tu samo vrata… ko pravi bburago

To bi bilo to, sad ga mogu spremit u ormar jer nigdje drugdje ne stane 🙂