Me109G-10 Erla late

Piše: Lisec

11/06/2017

1 komentar

Maketa je Revell,1:32, novi kalup. Jedina plastična verzija ove tvorničke modifikacije koju je izvela Erla tvornica. Ugradnjom jačih motora došlo je do problema kako utrpati takve veće i jače motore u postojeće prostore za motor. Prelaskom proizvodnje(tj. planiranjem prelaska proizvodnje) na K standard koji je trebao pojednostaviti proizvodnju( gle čuda,nije…), određene modifikacije poklopca motora su morale biti napravljene,što je rezultiralo aerodinamičnijim linijama. Erla je tu na svoj račun napravila korak dalje te je dodatno modificirala lijevu stranu, ispeglala oblik i promijenila oblik i veličinu usisnika za hlađenje ulja. Rezultat svega je zbunjivao ekipu u nadolazećim godinama i sve do nedavno,smatralo se da je to G-10AS,što je naravno,bilo krivo. Kad se gleda detaljno, oblik kapotaža u presjecima je kao glava Slotha iz Gooniesa.
G-10 je zanimljiva verzija, po broju se ne bi reklo ali je posljednja velikoserijska inačica 109ke i kao takva je zapravo bila najbolja, sa največom brzinom i optimalnim naoružanjem. Generalno, postoje rani i kasni primjerci (kao i bilo koji švabski avion,i baš nam je zabavno zbog toga), sa varijacijama na temu. Da se držimo Erle, ranije verzije su karakteristične po užim kotačima sa pripadajućim manjim izbočenjima na krilima,drugačijim oblikom kormila smjera i jarbolom za antenu. Kasnije dakle imaju veče kotače koji su postali standard na K verzijama.
Revell je jako čudna firma nekad…na box artu fino pokazuju Hartmannovu ptičicu sa velikim izbočenjima,dok jedina poznata fotka tog aviona pokazuje, vrlo jasno, mala izbočenja. Postoje X različitih zanimljivih oznaka (čak i talijanskih…) ali su se oni odlučili baš za Bubi-a. Eh…
Druga oznaka u kitu je zanimljiva iz drugog razloga. To je baš pravi pravi primjerak kasne Erla verzije, low viz šema. Od određenog broja serije 151 primjerci su iz tvornice izlazili u trupovima i krilima završenim u tamno zelenoj boji,što bi bila neka verzija RLM81 boje. Kapotaži su im bili standardni dvobojni RLM74 i 75 (što je isto zanimljivo jer je Erla tvornica koja je do kraja,osim ove hibridne verzije, koristila stare zalihe boja i nije prešla na 81/82 kombinacije,ali otom potom).

Ovo je prikaz zelenog 7 iz JG 300 (postoji šansa da je i JG6 ili 51 zbog kontrasta boja trupnog RVTa,ali kako kombinacije boja tih JGa nisu nikad dokumentirane(JG6 crveno/bijelo/crveno, JG51 zeleno/bijelo/zeleno) ostaje se na JG300- malo podataka za one naprednije).Kamuflaža RLM81,krila ispod goli aluminij,kontrolne površine RLM76. Noge kotača RLM 66.

Ali da, gotovo sam zaboravio reči koju o samoj maketi…Nova maketa(cca 2 godine), mala cijena za 32ojku(200,00 kn) nastavak predhodnog kalupa G-6. Ta maketa ima svojih problema(kapotaš nepotrebno rasklopljen u 3 dijela),ostale probleme ostavlja u nasljedstvo…Stajni trap je užas. Noga u 3 dijela sa spojem po sredini i nadasve nedoraslim točkama spajanja u trup(klimavo i osjetljivo), nekakvim suludo pretjeranim diskovima na eleronima i kormilu dubine,ovdje je kopataž usran sa gornjim dijelom koji se ljepi tik do,ali i ne po,linijama panela,ravnih i onih kružnih(ofkors,kitanja ima,skrajbanja naravno i brušenja i cap,ode fini i specifični izgled Erla kapotaža), nepostojećim rupama u canopyu(gdje bi trebale biti), spinner gdje žele da prvo ubaciš propelere pa onda zaljepiš spinner i onda sve kitaš a zašto je tako je jedna duga priča, i ono meni najgore a to je površinske nepravilnosti u kalupu. Ima brda,dolina,linija…Shvaćam da su išli na nisku cijenu,ali mogli su se potruditi bolje i pokušati napraviti zakovice koje se vide, ili barem dotjerati kalup ili kontrolu kvalitete.
Pozitivno je da u kutiji ima raznih kormila i kotača za razne verzije ALI,naravno,fali dio sa malim izbočenjima za kotače (koji je u G-6). Kontrolne površine se mogu namještati ali su išli na dječji pristup sa pomičnim kormilima(što je problematično ako se tako sastave jer se onda vide linije spajanja). Odjebao sam to i spojio ih naknadno.

Ispravio sam neke stvari,ali jednostavno nisam imao živaca za sve i to se vidi.
Kokpit je dorađen,ubačeni Airesovi pojasevi,Eduardovi kotači. Bojano Gunze bojama,kemijao sam sa uljnim bojama za weathering,ali nisam baš nešto zadovoljan. Ima grešaka.
Dekali su Barracudacals(print je Cartograf ali nisam baš nešto zadovoljan sa njima,debeli su). RVT traka je špricana.

DSC_0050

DSC_0051

DSC_0052

DSC_0053

DSC_0054

DSC_0055

DSC_0056

DSC_0057

DSC_0058

DSC_0059

DSC_0060

DSC_0048

DSC_0047

DSC_0044

MK Grunf Zona

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

“Ja sam popularan, al ne ko MK Grunf” – Jole